Od Bojana Smiljanić May 1, 2022 U Zanimljivosti

Emocije, ekonomija, kreativnost & sreća

Kada donosimo neku odluku, bilo da se radi o kupovnoj odluci ili o nekoj važnijoj životnoj odluci, donosimo je posmatrajući situaciju iz nekog našeg ugla. Kakvu ćemo odluku doneti, to zavisi od našeg znanja, iskustva, informisanosti, ličnosti, životnih okolnosti, vrednosti (šta za nas ima veću ili manju vrednost), načina vaspitanja, okruženja, kao i od naših želja, ciljeva i planova.

Jasno je da ne posmatramo svi život i situacije iz istog ugla i da često ne vidimo isto, jednostavno nemamo isti pogled na istu situaciju, ali to nije razlog da zbog toga ulazimo u konflikte kao poslušni, veseli i skromni pas i šašava, slobodoumna i uglavnom namrgođena mačka :). Da bismo malo bolje razumeli jedni druge priredila sam jednu belešku sastavljenu od nekoliko meni interesantnih pasusa za razmišljanje, prikupljenih iz knjiga i sa neta. Ponekad da bismo bolje razumeli druge moramo da naučimo da situaciju posmatramo iz njihovog ugla. Što bi rekli, da uđemo u njihove cipele…

Empatija

Prema knjizi Emocije, autora Zorana Milivojevića, većina ljudi ima jednostavnu definiciju empatije koja bi se mogla izraziti izjavom: “Zamisli da si na njegovom mestu.”

“Iako je i ovakva naivna empatija u mnogim situacijama korisna, ona je jednostrana, a nekada i narcisoidna. Kako ljudi nisu isti, već različiti, “biti na nečijem mestu”, odnosno staviti sebe u nečiju životnu situaciju, znači naučiti nešto o sebi, a ne o drugome. Prava empatija je moguća samo kada osoba polazi od pretpostavke da su ljudi različiti i kada pokušava da otkrije različitost drugoga. Tek kada je u stanju da otkrije osnovnu logiku drugoga, njegova uverenja o sebi, o drugima i o svetu, osoba može zamisliti da je drugi i doživeti približno ono što drugi doživljava. Sposobnost empatije sa osobom koja nešto oseća jeste dobar ključ za razumevanje i dešifrovanje ne samo emocija već i referentnog okvira te osobe.”

“Emocije” Dr Zoran Milivojević

Zbogom Lenjine

Novi se predsednik države obratio naciji naveče: „Dragi građani DDR-a (Nemačke demokratske republike) ako ste živeli da vidite čudo gledanja naše plave planete iz dubina svemira, na stvari gledate drugačije. Tamo gore, u dubinama svemira, ljudski se životi čine tako mali i beznačajni. Zapitate se šta li je ljudska rasa postigla. Koje smo ciljeve definisali? Koje smo ciljeve ostvarili? Ona je vrlo mala država, gledana iz svemira, ali se ipak hiljade ljudi doselilo prošle godine. Ljudi koji su na nas gledali kao na neprijatelje ipak žele danas živeti sa nama. Znamo da naša država nije savršena ali smo verovali u nju. Možda smo skrenuli s puta tu i tamo, ali smo složni u jednom. Socijalizam ne znači život iza zida. Socijalizam je pružanje prema drugima i život sa drugima. Ne samo san o boljem svetu, nego zadatak da svet napravimo boljim. I zbog toga sam odlučio da otvorim granice DDR-a. Ubrzo, nakon pada zida, hiljade građana zapadne Nemačke domoglo se prilike da posete DDR po prvi put. Mnogi žele ostati. Traže alternativu teškoj bitci za opstanak u kapitalističkom sistemu. Zar nije to predivno? Ne žele se svi pridružiti ovisnosti o karijeri i agresivnom reklamiranju. Ne žele se svi boriti kroz životni put. Ti ljudi žele drugačiji život. Oni shvataju da automobili, video rekorderi i televizori nisu sve. Oni su spremni shvatiti novi život samo kao dobru volju, krepkost i nadu. Čudesno.“

„Država koju je moja majka napustila bila je država u koju je verovala i koju smo mi održavali na životu, sve do njene zadnje sekunde. Država koja u biti nikada nije postojala kao takva.“

Transkript iz filma „Zbogom Lenjine“

Film „Zbogom Lenjine“ je interesantan film koji govori o društvu u istočnoj Nemačkoj i promenama u društvu nakon pada Berlinskog zida 1989. godine. U pitanju je film koji se može svrstati u žanr tragikomedije sa tematikom sličnom našim domaćim filmovima „Balkanski špijun“, „Profesionalac“, pa i “Varljivo leto” :). Autor filma se malo našalio na račun Lenjinovog socijalizma i zapadnog kapitalizma ukazujući nam na sve vrline i mane ove dve ideologije. Ponekad je možda najbolja ona čuvena „zlatna sredina“.

Maslovljeva teorija ljudskih potreba

Prema Abrahamu Maslovu, čovek pored osnovnih fizioloških potreba u koje spadaju hrana, voda, odmor, san i seks, oseća i potrebu za sigurnošću (da je stambeno obezbeđen, da ima siguran posao, da živi u zdravom okruženju, da mu je dostupno zdravstveno lečenje), potrebu za ljubavlju i pripadanjem (da se oseća voljeno i prihvaćeno od strane drugih ljudi i društva), potrebu za poštovanjem i priznanjem (da ima osećaj da se njegov rad i trud cene, bilo da je u pitanju naučni rad, veština, volonterski rad ili pomoć drugima i zajednici) i potrebu za samoostvarenjem (potrebu za razvojem i realizacijom svojih potencijala, kreativnost, sloboda, moralnost).

Kao kritika ove teorije navodi se činjenica da ne živimo svi u istim kulturama i da se ove potrebe i njihov raspored razlikuju od kulture do kulture, od čoveka do čoveka.

Ova podela, s napretkom tehnologije, znanja i ljudi, u međuvremenu je dopunjena novim potrebama gde su se uvrstile i potreba za znanjem, potreba za lepotom i estetikom, potreba za duhovnošću, pa čak i potreba za otkrivanjem tajni kosmosa.

Životne želje i ciljevi

Psiholozi su vremenom napravili podelu na životne želje i ciljeve. Prema toj podeli naše želje i ciljevi se dele na spoljašnje i unutrašnje. U spoljašnje ciljeve se ubrajaju finansijski uspeh, društveni status i privlačan izgled, a u unutrašnje ciljeve se svrstavaju samoprihvatanje, razvoj potencijala, povezanost sa ljudima i doprinos zajednici. Ako je verovati istraživanjima, oni koji se preterano trude da ostvare spomenute spoljašnje ciljeve, skloni su nervozi, narušenom zdravlju, konfliktnim međuljudskim odnosima, konzumiranju alkohola i droge i sl. Oni koji rade na ostvarenju unutrašnjih ciljeva, vremenom ostvare i one spoljašnje a pritom su mnogo bolje raspoloženi, zdravi, voljeni, okruženi ljudima sa kojima imaju kvalitetne međuljudske odnose i sl.

Lokus kontrole

Lokus kontrole je stanje svesti tokom kojeg određujemo da li nešto možemo ili ne možemo da učinimo, završimo.

Ljudi sa unutrašnjim lokusom kontrole veruju da ishod nekog događaja zavisi od njih i njihovih postupaka. Ljudi sa spoljašnjim lokusom kontrole veruju da nemaju previše uticaja na svoj život jer ishod događaja ne zavisi od njih nego od spoljašnjih faktora. Naravno, postoje situacije na koje zaista ne možemo da utičemo i važno je da ih prepoznamo kako ne bi gubili svoje vreme na njih i kako bismo svoju energiju mogli da fokusiramo na ono što možemo da promenimo.

Šest šešira za razmišljanje

Razmišljanje kroz šest šešira je način donošenja odluke sagledavanjem situacije iz više uglova. Vrlo je korisna stvar u poslu a može da se primeni i u životu. Ti različiti uglovi gledanja opisani su kroz beli, crveni, crni, žuti, zeleni i plavi šešir.

Beli šešir je neutralan. Sagledava situaciju kroz činjenice, racionalno i objektivno. Crveni šešir je impulsivan. Kada osoba, metaforički rečeno stavi crveni šešir na glavu, ona posmatrajući neku situaciju oseća jake emocije, i pozitivne i negativne, i sve ih u trenutku izbacuje iz sebe, bez previše razmišljanja. Crni šešir je oprezan. Oči mu bodu samo negativne strane situacije ili problema i fokusiran je isključivo na kritiku. Žuti šešir je idealista. Pun nade optimistično posmatra situaciju ili problem. Zanemaruje loše strane i moguće negativne ishode. Kada ljudi određenu situaciju posmatraju kroz zeleni šešir tada se u njima rađa kreativnost. Problem sagledavaju kroz nov način i smišljaju nove ideje i rešenja. Plavi šešir objedinjuje sve ove različite karaktere i uglove sagledavanja situacije ili problema, kako bi se donela najbolja moguća odluka. Ljudi uglavnom situacije posmatraju kroz jedan ili dva šešira. Nije teško proceniti ko nosi kakav šešir na glavi. 🙂

Važnost kreativnosti

Prema nekim istraživanjima, podsticanjem kreativnosti dobijamo osobe sklone kritičkom odnosu, inicijativi, radoznalosti i postavljanju pitanja, slobodoumnosti. U pitanju su intuitivne osobe zaokupljene zadatkom, vizionari spremni na rizik. Samouverene, uporne osobe. Osobe koje vole izazove, prihvataju teške zadatke i dobro predviđaju. Temeljne i iskrene osobe sa smislom za humor i smislom za lepo koje prihvataju ideje drugih.

Gušenjem kreativnosti dobijamo osobe sklone kompromisu, pasivnosti, zatvorenosti prema novome, podložnosti tuđim mišljenjima i pritisku. Kada se kod ljudi uporno guši njihova kreativnost ti ljudi postaju ravnodušne i površne osobe, nesigurne u sebe. Osobe koje ne vole promene u životu, radu, poslu…

Kreativnost i sreća

U emisiji na Da Vinči tv programu, koja se bavila uticajima na sreću, govorilo se o istraživanju prema kojem na našu sreću utiču 50% geni, 10% okruženje, a 40% utiče ono čime se bavimo. Možemo da osećamo privremenu hedonističku sreću ili trajno zadovoljstvo. Kreativnost, bavljenje hobijem, rešavanje problema i sl., podstiču trajno zadovoljstvo u našem mozgu (Flow momenti).

Cena ekonomskog razvoja jedne zemlje je stalni pritisak sa rokovima a to izaziva stres koji je glavni uzročnik većine psihofizičkih bolesti, kao i problema u komunikaciji i međuljudskim odnostima. Prema njihovim rečima i istraživanjima, da bismo bili srećniji, trebali bi svako veče pred spavanje da napravimo spisak lepih momenata koje smo doživeli tokom dana, da razmišljamo o onome što imamo i da budemo zahvalni za to. Važno je spomenuti i da su za sreću, zdravlje i lepotu takođe važni i kvalitetan san, odmor, izlaganje suncu (D vitamin), unos dovoljno tečnosti, zdrava ishrana i provođenje što više vremena u prirodi i na svežem vazduhu.

Pozitivni timovi su uspešniji

U knjizi „Zdrav život u poslovnom svetu“ autori objašnjavaju važnost kvalitetnih međuljudskih odnosa u jednom timu za ostvarivanje poslovnih rezultata i očuvanje zdravlja zaposlenih. Prema njima, kada smo u lošem raspoloženju postajemo kritični prema drugima, borbeno smo raspoloženi i usmereni smo samo na ono što je loše i pokušavamo to da popravimo. Nasuprot tome, u pozitivnom raspoloženju smo kreativniji, tolerantniji, konstruktivniji, velikodušniji i manje smo skloni svađi i borbi sa drugima.

Neuspešni timovi retko se trude da preispitaju i istraže problem, ne pokušavaju da razumeju tuđe mišljenje i uglavnom svako rigidno brani svoj stav. Njihovo ponašanje karakteriše neslaganje, sarkazam i cinizam. Za razliku od njih, pozitivni timovi uključuju podršku, ohrabrenje i poštovanje. Ako želimo zaposlene da sačuvamo od stresa i posledica stresa, odnosno da sačuvamo zdravlje zaposlenih, u tom slučaju trebalo bi da se potrudimo da održimo pozitivnu atmosferu i dobre odnose.

Stilovi komunikacije

Postoje različiti stilovi komunikacije. U pitanju su pasivni, agresivni, pasivno-agresivni i asertivni stil komunikacije. Asertivni stil komunikacije je normalan i zdrav stil komunikacije tokom kojeg obe strane poštuju svog sagovornika, umeju da se izraze i da na lep i civilizovan način kažu šta žele i misle, da daju konstruktivnu kritiku bez loše namere, u cilju sugestije ili rešavanja konflikta na najbolji mogući način, ili da se dogovore oko nečega tako da obe strane budu zadovoljne.

Ovakav stil komunikacije uglavnom praktikuju emocionalno inteligentne osobe, ispunjene unutrašnjim mirom. Naravno, u praksi iliti životu nije uvek moguće voditi asertivnu komunikaciju koliko god se trudili ponašati se civilizovano i kulturno. Ponekad sagovornici jednostavno nemaju kapacitet za razumevanje asertivne komunikacije i tad sva znanja i veštine vezane za asertivnu komunikaciju padaju u vodu. Ponekad nam emocije koje u tom trenutku osećamo ne dozvoljavaju da vodimo asertivnu komunikaciju. Ukoliko je to moguće, uvek se treba potruditi razumeti emocije i stanje sagovornika i obaviti prijatan i smislen razgovor iliti asertivnu komunikaciju.

Pasivni stil komunikacije je stil komunikacije tokom kojeg se osoba plaši da se izrazi, da zatraži nešto ili da iznese svoje mišljenje o nekoj temi ili situaciji, pa se uglavnom povlači tokom razgovora, konflikta ili dogovora ne želeći nikom da se zamera ili da mu troši vreme. Pušta druge da odlučuju u njeno/njegovo ime.

Agresivni stil komunikacije je stil komunikacije tokom kojeg osoba na agresivan način rešava sve svoje želje, konflikte i dogovore. Jednostavno, neki ljudi su navikli da nemaju previše obzira prema drugima i da su bitne samo njihove želje i mišljenja. Skloni su i manipulaciji kako bi dobili ono što žele i ne osećaju ni najmanju grižu savesti zbog iste. Čak sebe smatraju pametnijim i sposobnijim u poređenju sa drugim ljudima.

Postoji još jedan stil komunikacije ( pasivno – agresivni ) gde se osoba povlači tokom komunikacije ili konflikta praveći se da je sve u redu, pa kasnije iznenada napadne sagovornika agresivnim stilom ili “tiho provocira”. Podrazumeva se da bi i ovaj stil komunikacije, poput pasivnog i agresivnog, za dobro svih i radi kvalitetnijih međuljudskih odnosa, trebao da preraste u asertivni stil komunikacije.

Introvertni i ekstrovertni tip ličnosti

Retko se dešava da neka osoba bude isključivo introvertna ili ekstrovertna. Uglavnom svi mi tokom života prođemo kroz introvertne ili ekstrovertne faze. Ali postoje osobe koje su povučenije i vole da provode vreme sami ili u manjem društvu. Te osobe nazivamo introvertima. Postoje i osobe koje ni na trenutak ne mogu da budu same. Vole da provode vreme okruženi ljudima i dešavanjima. Te osobe nazivamo ekstrovertima.

Introverti uglavnom vole mir, tišinu, prirodu, knjige, pisanje, umetnost, stvaralaštvo, samostalan rad na nekom projektu ili rad od kuće, provođenje vremena u manjem krugu bliskih ljudi i sl. Dok ekstroverti vole da izlaze, da se druže, upoznaju nove ljude i predele, vole da neprestano komuniciraju o svemu i svačemu, vole rad sa ljudima, umetnost i stvaralaštvo koje podrazumeva javni nastup ili timski rad i sl.

Introverti energiju uglavnom crpe iz prirode i iz svog bliskog kruga ljudi. Gužve i previše komunikacije sa ljudima ih iscrpljuju, isisavaju energiju iz njih. Dok ekstroverte to isto puni energijom. Izlasci i komunikacija su takoreći njihove baterije.

Potrošačke grupe – utvrđivanje potreba potrošača

Prema knjizi „Menadžment u marketingu“ psihografska „VALS“ segmentacija, što znači vrednosti i načini života, je pristup koji deli potrošače na četiri osnovne grupe:

  1. Potrošači koje vodi potreba kupuju primarno da bi zadovoljili osnovne potrebe na nivou opstanka; Podgrupe ove grupe potrošača su siromašni i borci;
  2. Potrošači koji su orijentisani ka spoljašnjosti kupuju pod uticajem želje da zadive druge ljude; Podgrupe ove grupe potrošača su: tradicionalisti, novi biznismeni i elita;
  3. Potrošači koji su orijentisani ka unutrašnjosti motivisani su željom za samosvešću; Podgrupe ove grupe potrošača su: „Ja sam ja“, eksperimentatori i probuđeni;
  4. Kombinovani potrošači orijentisani ka spolja i unutra; kombinuju i socijalnu i samoorijentaciju; U ovu grupu potrošača spadaju potrošači moderatori;
  • Eksperimentatori – Mnogi od ovih potrošača su prošli kroz „ja sam ja“ fazu pre nekoliko godina. Oni nastoje da budu umetnički, slobodni i teže ka jasnim, direktnim iskustvima sa drugim osobama, stvarima i događajima. Visoko su obrazovani, veoma energični i uzimaju učešće u društvenim aktivnostima od sportova na otvorenom do degustacije vina. Većina je u kasnim dvadesetim i preferiraju prirodne proizvode.

Proces prodaje i karakteristike dobrog prodavca

Na jednoj internet stranici pre par godina pronašla sam interesantno i jednostavno objašnjenje procesa prodaje i karakteristika dobrog prodavca koje sam zapisala u belešku.

Proces prodaje sastoji se od nekoliko faza:

  1. Istraživanje tržišta i preliminarna izrada liste potencijalnih kupaca
  2. Analiza potreba, osećanja i želja potencijalnog kupca
  3. Kontaktiranje, upoznavanje i građenje odnosa sa potencijalnim kupcem
  4. Prodajna prezentacija
  5. Iznalaženje potencijalnih „prepreka“ koje kupac može imati i blagovremena priprema za njihovo prevazilaženje
  6. Realizacija prodaje
  7. Follow – up proces nakon prodaje, tj. Evaluacija prodaje

Dobar prodavac mora imati sledeće osobine:

  1. Komunikativnost novinara,
  2. Entuzijazam deteta,
  3. Taktičnost diplomate,
  4. Elokvenciju sveštenika,
  5. Kurtoaziju kralja,
  6. Diskreciju advokata,
  7. Saosećajnost časne sestre,
  8. Preduzetnost pionira,
  9. Razboritost planinskog vodiča,
  10.  Radoznalost istraživača,
  11.  Izdržljivost trkača maratona,
  12.  Optimizam kockara,
  13.  Pojavu i manire džentlmena,
  14.  Strpljenje japanskog zen-budiste.

Bojana Smiljanić