Uvod u demokratiju i bezbednost
–
–
–
–
Metaverzum
Nedavno je kompanija Facebook promenila ime u Meta. Ubrzo nakon toga počeli su da izlaze tekstovi o metaverzumu. U nastavku teksta pokušaću na jednostavan način da predstavim metaverzum.
Metaverzum je zamišljen kao proširena verzija facebooka. Virtuelno mesto gde bi se ljudi družili i poslovno sarađivali. Uz pomoć naočara za virtuelnu stvarnost, na trenutak bismo izgubili dodir sa realnošću jer bi doživljaj koji bi se odvijao unutar metaverzuma bio gotovo stvaran. Ideja je da se tokom boravka u metaverzumu pomoću tehnologije uključe sva naša čula. Pored vida i sluha stvorila bi se mogućnost da osetimo i dodir, miris, pa čak i ukus. Koliko god to nama nestvarno zvučalo u ovom trenutku.
Da bi se videli sa nama dragim ljudima, otišli na koncert ili obavili poslovni sastanak sa kolegama sa posla, nećemo morati ni da izađemo iz stana. Biće dovoljno samo par klikova na našem računaru da budemo gde god želimo i s kim god želimo. Potrebno je samo da odaberemo željeno mesto i pošaljemo zahtev našim prijateljima da nam se pridruže ukoliko su slobodni u tom trenutku i žele da nam prave društvo. Kada poželimo da se ispričamo sa prijateljima uz kafu nećemo morati da se spremamo za izlazak i idemo do kafića. Samo jedan klik biće dovoljan da se nađemo u istoj prostoriji.
Još uvek se ne zna tačno da li ćemo tokom boravka u metaverzumu biti u obliku avatara ili u obliku holograma. Ono što je bitno u ovoj priči je da će taj doživljaj biti skoro kao stvaran. Naš avatar ili hologram praviće iste pokrete i facijalne ekspresije kao mi sve dok držimo naočare za virtuelnu stvarnost na očima. Odnosno, svaki naš pokret preslikaće se na našem avataru ili hologramu. Slične video igre već postoje. Naočare za virtuelnu stvarnost takođe nisu novina.
Doživljaji tokom boravka u metaverzumu neće se puno razlikovati od doživljaja u realnosti. Jedino što ćemo, nadam se, biti svesni činjenice da je stvaran život ono što je oko nas kada skinemo naočare za virtuelnu stvarnost sa očiju. Verovatno će i sva ta druženja i razgovori unutar metaverzuma biti snimani ali šta sad. I ovako smo i facebooku i google-u dobrovoljno predali dovoljno informacija o sebi.
Zahvaljujući metaverzumu moći ćemo da odlazimo i na virtuelne koncerte a da pritom imamo osećaj kao da smo zaista na koncertu. Muzika, atmosfera, ljudi oko nas, takođe će na trenutak delovati stvarno.
Nakon toga možemo otići na plažu i uživati u sunčanju ili možemo posetiti grad koji već dugo želimo da obiđemo, muzej, pozorište… Sve to će nam biti na dohvat ruke. Samo jedan klik i verovatno nešto novca deliće nas od naših želja.
U metaverzumu takođe će moći da se obavljaju i poslovni dogovori, razgovori, sastanci. Kao što ljudi sad odlaze na posao u kancelarije, tako će u skorijoj budućnosti odlaziti u virtuelne kancelarije. Posao će obavljati kao i do sad. Samo iz svog doma.
Ljubitelji kreativnih industrija svoje proizvode i usluge moći će da ponude celom svetu kao što mogu i sada. Pored toga, oni će biti u prilici i da kreiraju događaje i prostore u metaverzumu. Za one koji se bave kreativnim industrijama i rade preko interneta, u metaverzumu će se otvoriti nove poslovne mogućnosti i interesantni načini komunikacije i poslovanja.
U projekat Metaverzum uloženo je mnogo novca. Pretpostavlja se da će za realizaciju ovog projekta biti potrebno 10-15 godina i da će dodatno svake godine da se uloži oko dve milijarde dolara. Osim kompanije Facebook, za ovakav projekat zainteresovane su i kompanije kao što su Microsoft, Nvidia i Epic Games. Ciljna grupa ( korisnici metaverzuma ) su mladi Evropljani uzrasta od 18-29 godina.
Za plaćanje u metaverzumu koristiće se facebook valuta za plaćanje – libra. Unutar metaverzuma moći će i da se kupuju i iznajmljuju nekretnine, kao i garderoba koju će nositi naši avatari tokom boravka u metaverzumu.
Iako priča o metaverzumu zvuči pomalo nestvarno, činjenica je da se već radi na nekoliko sličnih projekata, tzv. metasvetova u koje se ulaže veliki novac. Kupuju se virtuelna zemljišta, kuće, jahte. Neki čak kupuju i kuće u virtuelnom komšiluku poznatih ličnosti kako bi njihovi avatari mogli da prisustvuju virtuelnim žurkama koje te poznate ličnosti organizuju. Možda je u pitanju samo neka vrsta egzibicionizma bogatih ljudi kao u jednoj od mojih omiljenih komedija “Trka pacova”, a možda je to nešto što bi moglo zainteresovati i ostatak društva. Vreme će pokazati… To bi bilo ukratko o metaverzumu.
…
Meni se ideja metaverzuma čak i dopada. Volim računare, gedžete, nova znanja i iskustva, priče o veštačkoj inteligenciji, naučnofantastične knjige i filmove poput serije Frindž ili filmova V for Vendetta, Elizijum, Ekvalibrijum, Trumanov show, kao i kreativne industrije i rad preko interneta. Ali postoje i neke stvari koje me malo brinu.
U slučaju da se projekat Metaverzum realizuje, a verovatno hoće s obzirom da je već mnogo novca, vremena i truda uloženo u njega, delatnosti poput turizma i ugostiteljstva, kao i sve delatnosti povezane sa njima, poput muzičkih događaja, izrade suvenira i sl., mogle bi imati problema sa opadanjem posla u realnom svetu. S obzirom da ćemo korišćenjem naočara za virtuelnu stvarnost biti u mogućnosti da prelazimo granice u par sekundi i odlazimo na željene destinacije a da ni ne izađemo iz kuće. Ako pritom u celu priču budu uključena i sva naša čula, možda se virtuelni doživljaj zaista neće mnogo razlikovati od stvarnog.
Kada se malo razmisli o svemu, teško je ne zapitati se da li ovoliko nepotrebno zastrašivanje putem medija (posebno onih nezavisnih, demokratskih :)), nelogične mere, zatvorene granice, kovid propusnice, postepeno uništavanje sektora poput turizma i ugostiteljstva, svesno izazvane podele među ljudima, kao i prisilna otuđenost zbog preteranog straha, imaju nekakve veze sa projektom koji je zamišljen kao prebacivanje stvarnog društvenog i poslovnog života u virtuelni. Sve ovo je naročito izraženo u razvijenijim evropskim zemljama koje su istovremeno i ciljna grupa projekta Metaverzum. Poznato je da kompanija Facebook prikuplja naše podatke i prodaje ih drugim kompanijama. Putem metaverzuma moglo bi se doći do još veće količine korisnih informacija o korisnicima mreže. Možda je to samo jedna od onih neverovatnih slučajnosti i nemaju veze jedno sa drugim ali nekako se baš sve lepo poklopilo.
Može se reći da smo na neki način i pripremljeni na sve ovo. Provodimo više vremena za računarima, međuljudski kontakti su smanjeni, ljudi su se iz straha otuđili jedni od drugih, neki su, verujem, gledajući televiziju razvili anksioznost ili agorafobiju, navikli smo se na online nastavu, posao, kupovinu, gledanje online predstava i koncerata… Još ako bez kovid potvrda ne budemo mogli nigde ići ( ni mi nevakcinisani a ni oni nedovoljno vakcinisani :)) ostaje nam samo metaverzum i nada da će sve ovo jednom proći…
…
Dobra strana metaverzuma i pandemije
Dobra strana metaverzuma i pandemije je ta što će narod širom sveta lakše prihvatiti nove tehnologije u poslovanju i životu. Ljudi će se manje kretati a samim tim i saobraćaj će se smanjiti, što je dobro za prirodu a i za zdravlje naroda, jer ćemo u tom slučaju udisati čistiji vazduh. Videli smo da nije tako strašno učiti, raditi ili kupovati od kuće.
U normalnim uslovima za prihvatanje ovakvog načina života, takozvane nove normalnosti, bilo bi potrebno nekoliko godina. Zahvaljujući pandemiji, ljudi će radi svoje bezbednosti rado prihvatiti stil života koji podrazumeva učenje, poslovanje, kupovinu od kuće, nove tehnologije u životu i poslovanju, društvene mreže poput metaverzuma umesto stvarnog kontakta i kretanja, plaćanje internet karticom i sl. stvari.
…
Mnoge zemlje su tokom trajanja ove pandemije već razvile strategije za odbranu od neke nove pandemije. Jedan od načina je i izgradnja pametnih gradova. Kako bi ti pametni gradovi trebali da izgledaju u budućnosti pročitajte u nastavku teksta.
…
Pametni gradovi – gradovi budućnosti
Već godinama se priča o pametnim gradovima ali sve to je nekako bilo u eksperimentalnoj fazi. Postoje već, naravno, neki gradovi koji su tako uređeni ali nema ih mnogo.
Ako sam dobro shvatila i po Beogradu su na nekim lokacijama postavljene nadzorne kamere sa tehnologijom za prepoznavanje lica, kao i 5G mreža kineskog proizvođača Huawei, uprkos protivljenju EU. Zvanično nisu puštene u rad. Nezvanično… Hmm… 🙂
Ovih dana u Kragujevcu je puštena u rad prva Nacionalna platforma za veštačku inteligenciju. To je veliki korak za Srbiju i nudi neslućene mogućnosti za razvoj zemlje ukoliko se dobro rukuje sa tim programima i ukoliko se ne koriste u loše svrhe. U okviru Data centra biće izgrađen i dodatni objekat za podatke MUP-a, vojske i BIA.
…
Kako je zamišljeno da izgledaju gradovi budućnosti?
Pametni grad je, najjednostavnije rečeno, grad u kojem je sve umreženo i digitalizovano. U njemu se upravlja pomoću modernih tehnologija i prikupljenih podataka. Nadzorne kamere su svuda.
U pametnim gradovima osim toga što je sve digitalizovano i umreženo, vodi se briga i o načinu izgradnje. Teži se izgradnji kvartova u kojima bi sve bilo u blizini (škola, apoteka, igralište, posao, staze za šetnju i vožnju bicikla itd.).
Naglašena je briga za ekologiju. U nekim zemljama se uvode zakoni po kojima se zabranjuje vožnja automobila koja idu na benzin. Istovremeno se davaju podsticaji za kupovinu električnih automobila. Grade se nuklearne elektrane. Kompanije zagađivači ne dobijaju dozvole za rad iz razloga što ne poštuju propisane standarde. Na krovovima zgrada grade se zelene oaze ili solarni krovovi (solarni paneli) koji stanarima zgrade obezbeđuju struju pomoću Sunca i sl.
Podaci građana u pametnim gradovima prikupljaju se na razne načine kako bi sve funkcionisalo brže i jednostavnije. Mislim da je svima već muka od onih situacija kada zbog jednog papira izgubimo par dana.
U ovako uređenim gradovima sve službe su umrežene tako da se poslovi u pametnim gradovima brže završavaju. Kretanje po gradu je takođe olakšano. Saobraćaj je rasterećeniji. Aplikacije usmeravaju automobile ka slobodnom parkingu.
Prikupljeni podaci pojednostavljuju obavljanje administrativnih poslova u državnim službama. Između ostalog koriste se i u zdravstvu radi lakšeg prepoznavanja kako postojećih tako i potencijalnih zdravstvenih problema i prilikom određivanja načina daljeg lečenja ili preporuke za preventivne korekcije u načinu ishrane ili stila života.
Svrha pametnih gradova je da oni koji upravljaju gradom pronađu najbolji način kako da upotrebe tehnologiju tako da pomognu svojim sugrađanima a istovremeno učine nešto dobro za planetu.
…
Pametni gradovi – Teorija i praksa
U teoriji sve ovo zvuči lepo i praktično ali da li je u praksi zaista tako? Da li će se prikupljeni podaci koristiti samo za naše dobro ili će time biti narušena privatnost građana? Kina je pre nekoliko godina počela da radi na eksperimentalnom projektu digitalizacije koji je trebao 2020-e godine da počne sa realizacijom. Tako da su oni imali već spreman projekat koji im je pomogao da tokom ove pandemije imaju bolji nadzor nad svojim sugrađanima i da lakše raspolažu podacima o zaraženima. U slučaju da pandemija nije bila „pomalo izrežirana“ kao u slučaju pandemije svinjskog gripa, taj njihov projekat je vrlo korisna stvar u ovakvim situacijama.
Prethodnih meseci videli smo koristi i od umrežavanja. Vakcinisani ljudi mogu lako da pređu granicu i da ne dođu u dodir sa nevakcinisanima. To bi isto bila vrlo korisna aplikacija koja bi ljudima garantovala bezbednost da se nije ispostavilo da vakcinisani takođe mogu da se zaraze, kao i da prenesu zarazu, završe u bolnici i sl. Čak i da plate kaznu kao onaj momak iz Hrvatske što se vakcinisao, osetio simptome kovida, testirao se, dobio pozitivan rezultat, otišao u izolaciju i na kraju dobio kaznu jer je zbog privatnih razloga morao hitno da izađe iz izolacije dan ranije. Ironija je što nije ni morao da se testira pošto je bio vakcinisan ali je želeo da bude odgovoran i zbog toga je platio kaznu. Pogreši čovek.
…
Prikupljanje podataka
Pre par dana slučajno sam naletela na jednu interesantnu informaciju na temu prikupljanja podataka. Pretpostavlja se da će se u zemljama poput Kine lakše uvesti praksa korišćenja privatnih podataka građana radi kolektivne bezbednosti od pandemije, dok će u slučaju razvijenih evropskih zemalja to biti problem zbog toga što su privatni podaci građana razvijenih evropskih zemalja mnogo bolje zaštićeni zakonom.
Zbog ove situacije sa pandemijom govori se o mogućoj izmeni tih zakona kako bi privatni podaci građana tih zemalja takođe lako i brzo bili dostupni njihovim vladama. Razlog potencijalne izmene zakona je zaštita stanovništa od postojeće ili neke naredne pandemije. Postavlja se pitanje da li će građani razvijenih evropskih zemalja pristati na tu malu žrtvu radi svoje bezbednosti. S obzirom na one snimke iz Brisela i Roterdama, čini mi se da neće.
…
Amazonova prodavnica bez prodavca
Kad smo kod privatnih podataka, tu je i pitanje kupovine preko kartica. Već imamo primer Amazonove prodavnice koja u svom objektu nema prodavca. Kupci u nju ulaze tako što se na vratima očita kod sa njihove kartice. Nakon što obave kupovinu, ne odlaze na kasu nego samo prođu kroz vrata koja vode ka izlazu. Tokom izlaska iz prodavnice očitava se svaki proizvod iz njihove korpe i skida se određeni iznos sa njihove kartice. Na ovaj način je olakšana kupovina i otklonjena je mogućnost krađe u prodavnici. S druge strane, posao prodavca je zamenila kompjuterska aplikacija a upitna je i privatnost kupaca. Njihove kupovne navike i stanje na računima lako mogu postati dostupni onome kome zatrebaju a spreman je i da dobro plati za njih.
…
Ekologija u pametnim gradovima
Videli smo da postoje zemlje koje čine sve što mogu kako bi njihovi građani udisali što čistiji vazduh i živeli zdravije. A imamo i zemlje koje čine sve kako bi građani drugih zemalja živeli što bolje i zdravije pa žrtvuju sopstveno zemljište, reke i izvore, radi dobrobiti planete.
Ima već par godina kako sam tokom čitanja naišla na informaciju da je Adolf Hitler imao ideju (viziju) da premesti sve nemačke fabrike u gradove u kojima će živeti ljudi koje on smatra nižom rasom. Prema njegovom planu, ta niža rasa ljudi je trebala raditi i živeti u zagađenim gradovima i lošim životnim i radnim uslovima, kako bi ljudi na selu (viša rasa poput njega) uživali u čistoj prirodi i plodovima rada ljudi iz grada. Na neki način njegovi naslednici su sproveli tu njegovu zamisao i želju, samo što su u ovom slučaju „selo“ razvijene i bogate zemlje a „gradovi“ siromašne zemlje.
Nažalost, ovaj put nije čak u pitanju ni prisila. Jednostavno, pojedini građani takvih zemalja, potencijalno radno mesto u nekoj stranoj fabrici smatraju vrednijim od zdravlja. Kako sopstvenog tako i tuđeg. Dok se ta svest u narodu ne promeni, ljudi će u XXI veku i dalje u velikom broju obolevati i umirati od raka, kardiovaskularnih bolesti, zagađenja, plućnih bolesti a plašiti se pandemija koje odnose mnogo manje ljudskih života od spomenutih bolesti.
…
Pametni gradovi, ekologija, pandemija i zdravlje
Samo u Srbiji od raka godišnje umre 20000-30000 ljudi. Od kardiovaskularnih bolesti 50000. Od zagađenja 15000. Od sezonskog gripa?? Od drugih bolesti?? A svet se zbog toga nikada nije zaustavio. Trebalo je barem malo da uspori. Da se otkrije uzrok i pronađe rešenje kako bi se spasili životi.
…
…
Ružno je o smrti ljudi govoriti u brojkama. Još ružnije od toga je raditi to svakodnevno tokom dve godine kako bi se ljudi što više zastrašili. Kao da smo, bože me sačuvaj, na berzi ili u kladionici. Svi ti ljudi imali su porodicu koja je pretrpela ogroman gubitak. Ne samo ljudi koji su umrli od posledica kovida, nego i svi oni ljudi koji već godinama umiru od drugih bolesti a možda su takođe mogli živeti još par godina ili decenija da su živeli u zdravijoj sredini ili da su imali sreću da dođu do dobrog i stručnog doktora i da dobiju adekvatnu terapiju na vreme. Za nekoga su to ljudska bića koja su imali život, porodicu, posao i prijatelje. Za nekoga čini mi se samo statistika i grafikoni.
Možda grešim, ali stekla sam utisak da se statistika i izveštavanje o broju zaraženih i umrlih i tokom ove pandemije rade na vrlo neobičan način. Ne samo u Srbiji, nego u celom svetu. Kada se dugogodišnji srčani ili onkološki bolesnici, stariji ljudi, ljudi osetljivog imuniteta, zaraze virusom i umru, zavode se kao smrt od korone i naglašava se da nisu bili vakcinisani. Kada relativno mladi i zdravi, vakcinisani ljudi, umru od iznenadnog srčanog ili moždanog udara, ubrajaju se u smrti od kardiovaskularnih bolesti. I u tom slučaju niko ne spominje njihov status vakcinacije. Bar ne u zvaničnim izveštajima.
…
…
Mislim da svi znamo da je dobar imunitet ključ dobrog zdravlja i najbolja odbrana od virusa, bakterija i mnogih bolesti. Takođe, svi manje više znamo i šta jača imunitet i zbog čega slabi imunitet. Iako sve to znamo, retko ko to primenjuje i razmišlja o tome dok ne oboli od nečega. Pa da se podsetimo…
Imunitet se jača zdravim stilom života koji podrazumeva kvalitetnu, zdravu i redovnu ishranu koja nam obezbeđuje dovoljno gvožđa u organizmu, dovoljan unos vitamina (D, C, cink) kroz hranu ili putem dodataka ishrani, dovoljan unos tečnosti, svakodnevnu fizičku aktivnost, provođenje što više vremena u prirodi i na svežem vazduhu, život sa što manje stresa u kući i na poslu, zaljubljenost, zagrljaje, humor, kao i kvalitetan društveni život, odnosno provođenje vremena sa ljudima koje volimo, koji nam prijaju i posle čijeg prisustva osećamo kao da smo puni energije i elana.
Imunitet najviše slabi od tuge i usamljenosti, kao i zbog ljudi koji iz nas crpe životnu energiju i radost. Preskakanje obroka, uvozna hrana lošijeg kvaliteta puna antibiotika (meso, povrće i sl.) i nedovoljno sna, takođe loše utiču na imunitet. Kao i stres zbog porodice, škole, fakulteta, posla, vesti, života ili sredine u kojoj živimo… Imunitet slabi i od bolesti, svakodnevnog konzumiranja alkohola i cigareta, prevelikog unosa šećera ili fizičke iscrpljenosti kada ljudi na poslu rade i po deset sati dnevno/šest dana sedmično. Zagađen vazduh (deponije, paljenje lišća, zemljišta, guma, loženje svega i svačega, izduvni gasovi starih uvoznih automobila, fabrike zagađivači i sl.), kao i posledice bombardovanja, razna ispravanja ili otrovi na radnom mestu, osim što slabe imunitet, dovode i do raznih težih oboljenja poput raka, kožnih bolesti ili kardiovaskularnih problema. Ako zaista želimo da pomognemo našem zdravstvenom sistemu i poboljšamo zdravlje i kvalitet života svakog pojedinca, rešenja se sama nude i svako od nas može da učini onoliko koliko je u njegovoj moći.
Koliko mi je poznato, kada su u pitanju prehlade, imunitet se jača i tako što je osoba češće okružena ljudima i na taj način se postepeno izlaže potencijalnom virusu prehlade. Poznato je i da su osobe koje imaju malu decu, koja idu u zabavište ili obdanište, otpornije na sezonske viruse jer su zbog dece često u kontaktu sa virusom. S druge strane, divlja plemena koja žive izolovano od drugih naroda su u velikoj opasnosti od virusa i bakterija koje mogu da im donesu ljudi iz civilizacije. Pošto su ceo svoj život živeli izolovano, ta plemena nisu mogla da steknu imunitet. Tako i deca i odrasli ljudi da bi stekli i ojačali imunitet moraju da dolaze u kontakt sa drugim ljudima. Oni koji su dugo živeli izolovano, biće u većoj opasnosti jednog dana kada izađu među ljude od ljudi koji su se normalno kretali i družili.
…
…
Kome je imunitet oslabljen zbog bolesti ili iz nekog drugog razloga, za njega je jednako opasna i obična prehlada i mora da se čuva. U slučaju težih oblika, kovid kod osobe sa oslabljenim imunitetom brzo zahvata pluća.
Većina ljudi je ovaj virus preležala na nogama sa blagim simptomima ali kod osoba oslabljenog imuniteta situacija lako može da se iskomplikuje ukoliko se ne obrate na vreme lekaru ili ne dobiju adekvatnu pomoć na vreme. A često je ne dobiju na vreme jer satima čekaju po hladnoći, kiši, snegu ili na visokim temperaturama, samo da bi se testirali. Toliko dugo čekaju jer na testiranje svakodnevno dolazi masa zastrašenih ljudi sa simptomima običnog sezonskog virusa, koja samo stvara gužvu i povećava šansu da ljudi sa stvarnim problemima ne dobiju adekvatnu pomoć na vreme. Kada ne dobiju pomoć i terapiju na vreme, onda se optužuju da su sami krivi što su završili u bolnici… Gužvu na testiranju takođe stvaraju i osobe koje nemaju nikakve simptome virusa ali moraju da prilože negativan test iz državne ustanove kako bi uopšte mogli da uđu kod svog doktora zbog neke sasvim druge bolesti. Načini dezinfekcije kreveta i prostora u pojedinim bolnicama i drugim objektima gde se pružaju medicinske usluge, bi posebno trebali da se preispitaju, kako ljudi nakon rutinskih operacija po povratku iz bolnice ne bi umirali od korone koju su dobili u bolnici.
Na osobi sa oslabljenim imunitetom je da odluči na koji način želi da ojača svoj imunitet i da se zaštiti od virusa. Da li ishranom i korekcijama u stilu života, privremenim izbegavanjem ljudi i događaja ili vakcinom.
…
…
Ja sam i pre ove pandemije dobro pazila da ne ugrozim zdravlje ljudi sa oslabljenim imunitetom i hroničnim bolestima. Tako da ne vidim razlog zašto bih sad preduzimala neke dodatne mere u vidu vakcine kako bih njih zaštitila. Logično je da ću ih najbolje zaštititi time što ću se truditi da imam jak imunitet i da se ne zarazim virusom gripe, kovidom ili stomačnim virusom. A ukoliko se zarazim, paziću da ne dođem u kontakt sa njima dok ne ozdravim. Sve ove godine mi je to uspevalo i bez vakcine za sezonski grip pa pretpostavljam da bi to moglo da “upali” i sa ovim novim/starim virusom.
…
…
Dodatak tekstu
Kompanija Fajzer nema baš najbolju reputaciju što se tiče poslovanja. A ni pojedini lekari koji su sarađivali sa spomenutom kompanijom. 70% medicinskih radnika u Srbiji i svetu je bilo protiv vakcinacije. Verovatno su imali neke svoje razloge za to. Pretpostavljam da spomenuti medicinski radnici dobro znaju da je vakcina spasila svet, ko je izmislio, čemu služi i da Zemlja nije ravna ploča. I da su stekli određena znanja iz oblasti medicine tokom studiranja, usavršavanja i rada sa pacijentima. Što se tiče Srbije… od glavnih epidemiologa i virusologa koji su nas ubeđivali u dobrobit vakcinacije, samo jedan nema neku mrlju iza sebe. A taj jedan je veterinar.
Sve to čoveka natera da se zamisli pre nego što donese tako važnu odluku vezanu za svoje zdravlje. Ne znam za vas, ali ja još uvek najviše verujem svojim očima, ušima, kao i ličnom zapažanju i iskustvu.
Tokom pisanja, unosa i uređivanja ovog teksta vrlo moguće da sam i sama preležala neki oblik korone, iako inače imam dobar imunitet i nisam sklona sezonskim virusima i prehladama. Što bi rekli, samu sam sebe izbaksuzirala kad sam odlučila da napišem par reči o ovoj temi 🙂 Šalu na stranu… Nisam se testirala ali imala sam te neke klasične simptome. Imala sam temperaturu jednu noć, glavobolju, upaljeno grlo i sinuse, jake bolove u mišićima i slabost. Osim glavobolje svi simptomi su prošli do podne bez da sam išta koristila. Organizam se sam izborio. Nije da sam protivnik lekova, nego ih u tom trenutku nisam imala kraj sebe. I glavobolja je prošla tokom popodneva nakon što sam uspela da siđem do apoteke i popijem pola analgina. Narednih par dana bila sam malo pospana i umorna. Na trenutke sam imala i neki kao nadražaj kašlja ali ništa toliko strašno kako se predstavlja putem pojedinih medija. Apetit i čulo ukusa i mirisa nisam gubila. Prošlo je sve uz čajeve, pomorandže, pekmez od šipka, vitamine, ishranu bogatu mesom i gvožđem i naravno odmor.
To je pretpostavljam bio neki lakši oblik. Nisam se testirala da ne stvaram gužvu a i nisam sigurna u pouzdanost tih brzih testova. Toliko puta se desilo da ljudi sa očiglednim simptomima budu negativni a ljudi bez ikakvih simptoma pozitivni. Ili da ista osoba istog dana uradi test na dva različita mesta i dobije različite rezultate. Možda je bio omikron ili delta soj, možda neki sezonski grip s obzirom da su simptomi više manje isti a sad je sezona gripe. Nisam nikad preležala grip pa ne umem da uporedim. Uglavnom, tokom tih dana izolovala sam se i sama lečila, tako da nisam ničije zdravlje ugrozila i pored toga što nisam vakcinisana.
Ovaj poslednji talas zahvatio je mnoge, kako nevakcinisane, tako i vakcinisane, ali mislim da su dobar prirodni imunitet, dobra krvna slika, kao i nivo gvožđa i D vitamina u krvi, bili presudni ko će da se zarazi i na koji način će se virus preležati. Virus definitivno nije lovio samo nevakcinisane kako neki tvrde. Ulovio je u tom lovu i dosta ljudi uredno vakcinisanih sa sve tri doze. Vakcinisani nisu uvek imali blaže simptome od nevakcinisanih i virus su jednako širili dalje i jedni i drugi, što kovid potvrde čini potpuno besmislenim. Naravno, ukoliko su osmišljene samo radi zaštite stanovništva od zaraze. To su činjenice koje su jasne svakoj osobi koja na trenutak ugasi tv, otvori oči, izađe među ljude i pogleda oko sebe.
Mislim da je bitnije naučiti ljude kako da ojačaju svoj imunitet, kako da se najbolje zaštite da se ne zaraze i kako da se ponašaju u slučaju da se zaraze kako ne bi ugrozili ni svoje zdravlje ni zdravlje ljudi slabijeg imuniteta, nego potvrda da li je neko vakcinisan ili ne. Između ostalog, ljude bi trebalo naučiti i da malo manje zagađuju svoju okolinu. Možda bi u tom slučaju bio i manji broj pacijenata sa težim simptomima… Kako virusa tako i drugih bolesti.
Prema najnovijim istraživanjima, ljudi koji su se preterano štitili tokom ove pandemije i mnogo vremena provodili pod maskama, na taj način oslabili su svoj prirodni imunitet na sezonske viruse i prehlade. Tokom naredne dve do tri godine, čak i obična sezonska prehlada kod njih bi mogla izazvati teže simptome poput onih koje su preležali ljudi koji su se zarazili kovidom.
…
…
U celu ovu priču oko pandemije uključena je i tehnologija koja se koristi u pametnim gradovima. Jasno je da su vlade svih zemalja iskoristile ovu situaciju sa pandemijom svaka na svoj način, kako bi imale veću moć i kontrolu nad svojim građanima. Srbija i Bosna na kraju su još ispale najslobodnije zemlje u poređenju sa ostatkom Evrope i sveta. U Kini, Australiji, Portugaliji, Austriji, Francuskoj i još nekim zemljama su se baš zaigrali. Negde se primenjuju vrlo upitne mere bezbednosti koje krše osnovna ljudska prava a negde se pomoću kamera sa tehnologijom za prepoznavanje lica prati i ko sme a ko ne sme slobodno da sedi u kafiću kako ne bi nekog slučajno zarazio, što je mora se priznati, previše zadiranja u nečiju privatnost. U Kini se ljudi kažnjavaju za bačeni papirić na ulici jer budno oko kamera i to može da primeti. Što i nije toliko loše. Pored toga, zatvaraju se zbog statusa na društvenim mrežama. Što i nije tako dobro. Možda su njihovi građani izgubili slobodu i pravo glasa ali bar se neće zaraziti virusom. Ili možda ipak hoće?
…
…
Dobra vest je da se ova priča oko pandemije polako privodi kraju. Omikron je kako kažu poslednja i najslabija verzija virusa. Doduše, vlade nekih zemalja EU i Australije izgleda koriste poslednje minute da povećaju procenat vakcinisanih pre nego što sudija odsvira kraj utakmice. Videli smo da su najbogatiji ljudi na planeti tokom trajanja ove pandemije udvostručili svoje bogatstvo a kakva je situacija sa zemljama, odnosno koje zemlje su pobedile a koje izgubile tokom ove pandemije, tek ćemo da vidimo kada se slegnu utisci. Ono što je izvesno je to da će mnoge stvari da se promene i da ćemo nakon ove pandemije polako početi da upoznajemo svet u kom dominira visoka tehnologija.
…
…
Renesansa se razvila u XV veku nakon pojave šuge. Kada su ljudi shvatili da ih nikakva viša sila, ni ljudi kojima slepo veruju, neće sačuvati ukoliko ne pomognu sami sebi, počeli su više da uče, čitaju, razmišljaju i da razvijaju svoje potencijale. Možda je ono što sledi neka nova verzija renesanse i sve ovo što smo proživeli tokom poslednje dve godine nije bilo uzalud.
…
Budućnost je stigla
Sećam se svog prvog kompjutera, DOS operativnog sistema na kojem sam se učila, disketa, cd-ova, Super Maria, dial up interneta i skidanja muzike i filmova pomoću tako usporenog interneta.
Nekako se u to vreme nije moglo ni naslutiti šta nas sve čeka u budućnosti. Internet je vremenom postao brži i dostupniji, a sa njim i mnoge informacije. Ljudi su se povezali preko društvenih mreža koje su iz ljudi izvukle i ono najbolje i ono najgore u njima. Igrice više ne igram ali primetim da su i one postale mnogo zabavnije i na neki način realnije. Tehnologija je sve brže napredovala i postajala sastavni deo naših života. Delovalo je da nam je zahvaljujući tehnologiji olakšan život i posao i nekako smo bez previše razmišljanja i pitanja, više manje svi postali zavisni od tehnologije.
Sada smo došli do tog stepena razvoja tehnologije da više nisam sigurna idemo li u dobrom pravcu. Radi se na tome da se sruši granica između realnog i imaginarnog života. Ugrađuju se potkožni čipovi jer otključavanje brave pomoću ključa oduzima previše vremena. Neki naučnici tvrde da ćemo u budućnosti umesto kompjutera na koje smo navikli, imati ugrađene kompjutere u zenici oka. Kamere koje bi ljudima trebale da osiguraju bezbednost koriste se za kontrolu stanovništva. Moramo svakodnevno da stičemo nova znanja i veštine da ne izgubimo u trci sa mašinama i aplikacijama.
Mašine će nam u budućnosti pomagati u poslu i u kućnim poslovima. Biblioteke će postati interaktivne. Umesto da kao dosad čitamo biografiju omiljenog pisca, imaćemo priliku da razgovaramo sa njim kao da je tu ispred nas. Ukoliko to poželimo stvoriće se ispred nas u obliku holograma. Avatari, hologrami, električni i leteći automobili postaće deo naše svakodnevnice kao da su oduvek bili tu.
Zahvaljujući 5G i 6G mreži uživaćemo u mogućnostima brzog interneta i povezivanja raznih aplikacija i gedžeta. Pomoću 3D štampe štampaće se organi poput jetre i bubrega u koje će se ubrizgavati ljudske ćelije pre nego što se ti organi presade u ljudsko telo. Menjanje gena već sad je moguće ali se još uvek istražuje koliko je to etično. Veruje se da će ljudi u budućnosti moći da biraju boju očiju deteta. Poslednji put kad je neko došao na tu ideju, nije se dobro završilo.
Medicina je takođe napredovala. Prema nekim tvrdnjama u budućnosti će skoro svaki stanovnik planete da oboli od raka bar jednom u životu ali će se rak lečiti kao danas obična prehlada.
Preventiva će biti ključ dugog i zdravog života a radi se na aplikacijama koje će moći da predvide bolest par godina unapred, tako da će ljudi na ovaj način dobiti priliku da izmene nešto u svom životu kako ne bi oboleli. Veštačka inteligencija će pomagati doktorima tako što će obrađivati veliki broj podataka i naučnih istraživanja objavljenih na internetu i na osnovu toga prepoznavati simptome bolesti i predlagati terapiju.
Govori se i o mogućnosti razvoja telepatije i telekineze ali to će verovatno biti omogućeno samo onima koji se odluče da ugrade čip u mozak. Sve ovo je još uvek negde između realnosti i naučne fantastike, ali za nijansu bliže realnosti. Ako neko u bližoj budućnosti ne dođe na ideju da nas sve pobije nekim biološkim oružjem ili nervnim gasom, bićemo svedoci velikih promena na polju tehnologije. U nastavku pročitajte još par interesantnih stvari o projektima budućnosti, odnosno sadašnjosti.
Projekti budućnosti – 3D štampa
3D štampa mi je jedna od najinteresantnijih novina što se tiče tehnologije. 3D štampa je štampanje trodimenzionalnih objekata pomoću 3D štampača. Od svih tehnologija budućnosti to mi je nekako najteže zamisliti jer se razlikuje od onoga što sam do sada naučila o štampi, pa mi je i najteže za objasniti. Ali pokušaću…
Već nekoliko godina u svetu se pomoću 3D štampača štampaju (izgrađuju) kuće manje površine, u kratkom vremenskom roku i po nižim cenama. Za štampanje kuće dovoljna su samo dva radnika koja umeju da upravljaju 3D štampačem a kuća može da bude gotova za par dana.
Prednosti izgradnje kuća pomoću 3D štampača su, pored brže i povoljnije izgradnje, i to što ovakav vid izgradnje rešava problem prenaseljenosti, manje zagađuje okoliš, troši se manje materijala i potrebno je manje ljudske radne snage.
Od nedavno je 3D štampanje kuća dostupno i u Srbiji. Cena po kvadratu je oko 200€. S obzirom na situaciju sa investitorima koji grade godinama i prodaju jedan isti stan više puta, mislim da je ovo jedno veliko osveženje na tržištu nekretnina.
Osim kuća, pomoću 3D štampača mogu da se štampaju i drugi trodimenzionalni objekti kao što su delovi tela koji se ugrađuju nakon amputacije određenog dela tela (ruke, noge, vilice…) ili npr. ram za slike, držač za olovke, lopta… Onaj ko ima 3D štampač ima veći izbor pri kupovini. Može da bira da li želi neki predmet da kupi u prodavnici ili da ga jednostavno odštampa jednim klikom na skicu trodimenzionalnog objekta koji je sam nacrtao ili možda želi da mu 3D štampač odštampa predmet prema gotovom dizajnu koji je odabrao sa interneta.
Pomoću 3D štampe može da se štampa i hrana. Tako što se u 3D štampač osmišljen za štampanje hrane ubace npr. sastojci za kolače i 3D štampač će zatim da odštampa jestive i ukusne kolače identične kao na skici koja se nalazi na ekranu 3D štampača. Još uvek nije moguće odštampati ukusnu kuvanu hranu. Što je šteta. Nadam se da će uskoro i to usavršiti, na radost nas koji za nijasnu više uživamo u tehnici i tehnologiji nego u kuvanju. 🙂
(Dodatak tekstu, oktobar 2022 – Dok u susednoj Slovačkoj roboti služe piće u kafiću, inženjeri iz susjedstva su otvorili restoran u Zagrebu gde se sprema ukusna hrana pomoću 3D štampača. Izgleda je ipak i to moguće. :))
Projekti budućnosti – potkožni čipovi koji olakšavaju život
Tehnologija je toliko napredovala da danas imamo i zemlje u kojima građani imaju mogućnost da pod kožom ruke ugrade čip pomoću kojeg mogu lakše i brže da uđu u firmu ili otključaju vrata od stana. To je odlična stvar za devojke sa pretrpanim torbicama ili za one koji vole popiti u izlasku ili su jednostavno zaboravni pa često gube ključeve ili im treba vremena da se sete gde su ih zaturili.
Zahvaljujući ugrađenom čipu ne moraju više ni dokumenta da nose sa sobom. Što bi rekli, uvek su im pri ruci. A putem ugrađenog čipa može da se prati i njihovo zdravstveno stanje, kao i status vakcinacije. Da li je u pitanju napredak, lenjost ili pomodarstvo, nisam sigurna.
Projekti budućnosti – genetski inženjering – Kina
U novembru 2018. godine, prvi put je javno objavljeno da je neko od naučnika uradio genetsku modifikaciju na embrionima. Kineski naučnik He Džankui je, u želji da spase decu od mogućnosti da naslede hiv od svojih roditelja, esksperimentisao sa njihovim genima. Naravno, taj eksperiment se obavio uz dozvolu budućih roditelja od kojih je jedno bilo zaraženo hiv infekcijom. Mnogi naučnici, kao i SZO, su se pobunili jer prema njihovom istraživanju deca na kojoj se uradi genetska modifikacija ne mogu da dožive duboku starost i postoji mogućnost da uklanjanjem određenog gena oslabi imunitet deteta i tako organizam postane manje otporan na viruse poput gripe.
…
Zaključak
Potrudila sam se da kroz ovaj tekst analiziram nekoliko povezanih tema i da ih sagledam iz svih uglova i kroz tehniku razmišljanja poznatu kao „šest šešira“. Svaka priča ima svoje dobre i loše strane. Samo je pitanje na koliku smo žrtvu spremni da bi uživali u tim dobrim stranama priče ili nekog projekta budućnosti, bilo da je u pitanju virtuelni projekat ili neki realniji.
Svet i tehnologija napreduju velikom brzinom hteli mi to da prihvatimo ili ne. Polako na red dolaze projekti za koje sam verovala da će biti potrebno još mnogo godina za njihovu realizaciju. Ilon Mask radi na projektu ugradnje čipa u ljudski mozak pomoću kojeg će osobe sa ugrađenom rukom moći da upravljaju skoro kao sa pravom rukom. Već duže vreme radi se i na projektima koje će pomoći osobama koje ne mogu da govore. Povezivanjem njihovog mozga na kompjuter, na ekranu će se očitavati njihove misli i na taj način će im se olakšati komunikacija.
Živimo u vremenu kada je tehnologija toliko razvijena da bi svaki stanovnik ove planete mogao da živi lepo, zdravo i srećno. S druge strane, tehnologija je toliko puta zloupotrebljena u loše svrhe da sve više ljudi odbacuje i tehnologiju i medije i okreće se nekom skoro pa amiškom stilu života.
Malo da se našalim za kraj… Ako u ovoj pandemiji pobedi (ostvari veću finansijsku korist) Kina, uživaćemo u blagodetima pametnih gradova, digitalizaciji, veštačkoj inteligenciji i automatizaciji poslovanja. Ako se slučajno desi da pobedu odnesu Amerikanci i EU, uživaćemo u mogućnostima metaverzuma. Ako pobedi Fajzer, u Srbiju se vraća demokratija. Nosiće se kvalitetnija i sjajnija odela i moderne frizure. Ako pobedi Sinofarm, ulazimo u doba digitalizacije. A u modi će biti klasična odela i klasične frizure. Kako god… čeka nas interesantna budućnost…
…
Bojana Smiljanić
…
…
Dodatak tekstu:
…
…
…
…
“Od svinjskog gripa u svetu će umreti više od 10 miliona ljudi. Vakcina je jedini spas. Grip se širi. Sve više obolelih na planeti. Ovo su samo neka od dramatičnih predskazanja koja su slušali građani celog sveta pre dve godine kada se navodno pojavio smrtonosni virus svinjski grip.”
“Svi likovi iz priče su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i ličnostima je slučajna.” 🙂
…
…
Izmanipulisani… 🙂
…
…
Posebno zanimljiv deo priče…
…
…
…
https://www.youtube.com/watch?v=YQwlsOlNxmo – “Slušaj, čim je globalni problem, može se globalno i zagrabiti” 🙂 🙂
…
…
Dr Radovanović ??
…
…
“Ako se do kraja januara ne vakciniše više od milion ljudi podneću ostavku” Dr Kon
Deceniju kasnije… Dr Kon: “I “ll be back” ( Arnold Švajceneger, Terminator ) 🙂
…
…
…
…
“Poštovani gledaoci, to bi bilo sve iz ove ankete. Šta je ona pokazala? Pokazala je da je visoka svijest naših radnih ljudi i građana i da niko više ne može sa njima manipulisati.
A imamo jednu zanimljivu stvar za one koji vole modu i koji imaju dublje džepove. Naime, u fri šopovima u gradu su se pojavile nove zaštitne maske u kolekciji iv sen loran, pa ko voli nek izvoli.”
…
…
…
…
…
…
…
…
…
…
Pa interesantno izgledaju ovi gradovi budućnosti… 🙂 Još da se ukinu kovid potvrde… 🙂 Ako ne… tu je metaverzum 🙂
…
…
…
…
…
…
“Digitalni blizanci, ma koliko izraz čudno zvučao, predstavljaju virtuelni uzorak budućih proizvoda ili usluga kroz digitalnu simulaciju procesa proizvodnje. Pri ovakvoj simulaciji nije neophodno konstruisati skupe prototipe, gubiti vreme i novac na testiranja i slično. Cilj je izvući maksimum iz raspoloživih izvora, a da pri tome saznamo da li je proizvod podoban za dalju proizvodnju ili ne.”
…
Bojana Smiljanić